NEGACIJE UZ GLAGOLE

Ne mogu ili ne mogu, ne znam ili neznam, ne želim ili neželim. U hrvatskom jeziku negacije glagola pišu se odvojeno jer se niječnica (negacija) ne i glagol uvijek pišu odvojeno. Dakle, ispravno bi bilo: ne mogu, ne znam, ne želim, ne učim, ne čitam, ne radim.

Iznimka su glagoli kojima je niječica dio osnove: nedostajati, nestati, nemati te oblici nemoj, nemojmo, nemojte; nisam, nisi, nije, nismo, niste, nisu; nisam, nisi, nije, nismo, niste, nisu.

Neću ili ne ću također je jedna od iznimki i čest predmet polemike u hrvatskom pravopisu.  U skladu s najnovijim pravopisom Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, preporučena inačica je neću, dok je ne ću dopuštena inačica.

Riječ neću nastala je kraćenjem, odnosno sažimanjem: ne(h)oću > neoću > neću. Od dvaju kratkih samoglasnika nastaje jedan dugi te se stoga preporučuje da se ova riječ piše spojeno.

 

NEGACIJE UZ IMENICE

Ne zadovoljan ili nezadovoljan, ne sretan ili nesretan. Negacije uz imenice uvijek se pišu zajedno, stoga je pravilno pisati: nezadovoljan, nesretan.

 

AORIST GLAGOLA BITI

Prezent glagola biti također je jedna od čestih gramatičkih pogreški.

Pravilno je pisati: ja bih, ti bi, on/ona bi, mi bismo, vi biste, oni bi.

 

UPOTREBA PRIJEDLOGA S/SA

Inačica sa upotrebljava se samo ispred:

riječi koje počinju glasovima c, s, z, č, ć, š, ž, đ, dž (npr. idem sa sestrom)
ispred riječi koje počinju suglasnikom iza kojeg se nalaze s, z, š ili ž
ispred skupina koje se teže izgovaraju (npr. sa mnom)

 

U svim ostalim slučajevima upotrebljava se prijedlog s.